Teškoće učenja i školski neuspjeh
Kad škola postane mjesto gdje dijete prestane vjerovati u sebe. Nije svaki školski neuspjeh znak da dijete ne može. Ponekad je znak da još nije dobilo način učenja koji mu odgovara.
osjećaja da stalno zaostaje
frustracije zbog škole
razmišljanja "Ja to ne znam."
straha od novih zadataka
borbe sa svakom zadaćom
otkrivanju načina učenja koji odgovara djetetu
iskustvu da učenje ponovno može biti uspješno
osjećaju "Mogu, samo mi treba drugačiji pristup."
većem samopouzdanju u učenju
strategijama koje olakšavaju svakodnevno učenje
Nekoj djeci učenje ide lako.
Drugoj ne, ali ne zato što nisu dovoljno pametna ili vrijedna, nego zato što uče drugačije.
Kad se teškoće u čitanju, pisanju ili računanju ponavljaju, škola lako postane mjesto frustracije. Najviše zbog osjećaja da se trud ne vidi.
S vremenom dijete može izgubiti nešto puno važnije od dobre ocjene, vjeru da može uspjeti.
BIOLOŠKA ISTINA: Mozak uči na različite načine
Djeca ne obrađuju informacije jednako.
Nekima je potrebno više vremena za čitanje, pisanje ili računanje,
a neka informacije usvajaju na potpuno drugačiji način.
To ne govori koliko dijete može.
Govori samo da način učenja treba biti prilagođen njegovim potrebama.
PSIHOLOŠKA ISTINA: Trud boli kada ne donosi rezultat
Kada dijete ulaže trud, a rezultat izostane,
lako zaključi da problem nije u zadatku, nego u njemu.
S vremenom počinje izbjegavati ono u čemu se osjeća neuspješno.
Ne zato što ne želi učiti, nego zato što želi izbjeći novi osjećaj razočaranja.
EMOCIONALNA ISTINA: Iza otpora često stoji strah
Neka djeca kažu da ih škola ne zanima.
Neka odgađaju zadaću ili brzo odustanu.
Iza toga često nije manjak motivacije, već strah da ponovno neće uspjeti.
Kad dijete više puta doživi neuspjeh, počinje štititi sebe od novog razočaranja.
EGZISTENCIJALNA ISTINA: Svako dijete želi osjetiti da može
Djeci nije najvažnija savršena ocjena.
Važno im je osjetiti da njihov trud ima smisla.
Da mogu razumjeti.
Da mogu riješiti zadatak.
Da mogu biti ponosni na sebe.
Taj osjećaj često postaje važniji od samog školskog uspjeha.
KULTUROLOŠKA ISTINA: Ne postoji samo jedan način učenja
Školski sustav često očekuje da sva djeca napreduju istim tempom i na isti način.
Ali djeca nisu ista.
Kada prihvatimo da postoje različiti putevi do znanja, otvara se prostor da dijete pokaže ono što stvarno može.
Kako edukacijsko-rehabilitacijski rad pomaže?
Cilj je da dijete uči na način koji njemu ima smisla.
Kroz individualizirani rad razvijamo strategije koje olakšavaju čitanje, pisanje, računanje i organizaciju učenja. Korak po korak gradimo vještine, ali i osjećaj sigurnosti pri svakom novom zadatku.
Istovremeno surađujemo s roditeljima kako bi podrška bila dosljedna i kod kuće, a po potrebi i sa školom kako bi dijete dobilo uvjete u kojima može pokazati svoje stvarne sposobnosti.
Jer kada dijete ponovno povjeruje da može učiti, ne mijenja se samo odnos prema školi.
Mijenja se i odnos prema sebi.