Za većinu djece prijateljstva nastaju spontano.

Nekoj djeci to nije tako jednostavno.

Možda žele prići drugima, ali ne znaju kako. Možda teško prepoznaju što druga djeca misle ili osjećaju. Ili ne razumiju pravila koja se podrazumijevaju, ali se rijetko izgovore naglas.

To ne znači da ne žele biti dio društva.

Često samo trebaju podršku da se u njemu osjećaju sigurnije.

Djeca s razvojnim teškoćama mogu drugačije obrađivati
informacije koje dolaze iz okoline.

Pogled, izraz lica, ton glasa ili govor tijela ponekad nije lako razumjeti u trenutku.

To ne znači da dijete ne želi kontakt.

Samo mu je potrebno više vremena i podrške da ga razumije.

Ako dijete više puta doživi odbijanje ili nesporazum,
može početi izbjegavati nove odnose.

Ne zato što mu prijatelji nisu važni, nego želi izbjeći novi osjećaj razočaranja.

Zato svako pozitivno iskustvo postaje važan temelj za sljedeći korak.

Na prvi pogled, neka djeca djeluju kao da vole biti sama.

Ali, iza toga se zna skriva nesigurnost ili strah da neće biti prihvaćena.

Kad dijete osjeti da ga netko razumije i prihvaća,
lakše se otvara i gradi odnose.

Djeci nisu potrebni deseci prijatelja.

Dovoljno je da imaju mjesto gdje osjećaju da ih netko vidi, razumije i prihvaća.

Osjećaj pripadnosti gradi sigurnost, samopouzdanje i povjerenje u druge ljude.

To je temelj na kojem se razvijaju zdravi odnosi.

Mnoga socijalna pravila učimo promatrajući druge.

Ipak, nekoj djeci je potrebno da im se ta pravila objasne, pokažu i s njima uvježbaju.

To nije znak da nešto rade pogrešno.

Jednostavno je drugačiji put do iste vještine.

Društvene vještine razvijaju se kroz iskustvo, vježbu i osjećaj sigurnosti.

Kroz edukacijsko-rehabilitacijski rad dijete uči kako prepoznati osjećaje, razumjeti društvene situacije, jasnije komunicirati i graditi odnose s vršnjacima.

Istovremeno surađujemo s roditeljima, a po potrebi i sa školom, kako bi dijete iste vještine moglo koristiti i u svakodnevnim situacijama.

Dijete ne treba promijeniti svoju osobnost.

Cilj je da dobije više sigurnosti u odnosima, razvije osjećaj pripadnosti i s više povjerenja ulazi u svijet oko sebe.

Djeca ne trebaju naučiti biti netko drugi da bi bila prihvaćena.
Trebaju dobiti priliku da na svoj način pronađu mjesto među drugima.