Nije neobično da roditelji različito gledaju na odgoj.

Jedan je stroži. Drugi popustljiviji.

Jedan bi odmah reagirao. Drugi bi pričekao.

Različitost sama po sebi nije problem.

Problem nastaje kada dijete često dobiva različite poruke,
a roditelji se iscrpe u stalnom usklađivanju.

Djetetu nisu potrebni savršeno usklađeni roditelji,
već oni koji mogu ostati u odnosu i kad se ne slažu s njime.

Djeca lakše razvijaju osjećaj sigurnosti kada znaju što mogu očekivati.

Kad su pravila jasna i dosljedna, manje energije troše na snalaženje
a više na razvoj, učenje i odnose.

Zato zajednički roditeljski okvir nije ograničenje.

On djetetu daje osjećaj stabilnosti.

Način na koji odgajamo svoju djecu često je oblikovan iskustvima iz vlastitog djetinjstva.

Zato roditelji ponekad različito reagiraju na iste situacije.

Kad razumijemo odakle dolaze te razlike,
lakše prestajemo dokazivati tko je u pravu i počinjemo tražiti ono što je najbolje za dijete.

Roditelji se rijetko ne slažu zato što im nije stalo.

Najčešće se ne slažu upravo zato što im je stalo, ponekad i previše.

Oboje žele zaštititi svoje dijete, samo do tog cilja pokušavaju doći na različite načine.

Kad to prepoznamo, lakše je razgovarati bez međusobnog optuživanja.

Djeca ne traže savršenu obitelj.

Važno im je iskustvo da odrasli kojima vjeruju, mogu surađivati i donositi odluke.

Kad roditelji djeluju kao tim, dijete ne mora birati strane.

Može jednostavno biti dijete.

Roditelji su okruženi savjetima, mišljenjima i različitim odgojnim pristupima.

Mnogi zvuče kao da nude upravo “najbolji” odgovor.

U toj količini informacija lako je izgubiti zajednički smjer i početi raspravljati jedno s drugim,
umjesto da zajedno tražite ono što odgovara vašoj obitelji.

Ne postoji jedan ispravan način odgoja.

Postoji način koji je dovoljno jasan,
dosljedan i usklađen da djetetu pruža osjećaj sigurnosti.

Obiteljsko savjetovanje nije usmjereno na partnerski odnos niti na traženje tko je u pravu.

Usmjereno je na jačanje roditeljske suradnje i stvaranje zajedničkog pristupa
koji djetetu donosi više sigurnosti i predvidljivosti.

Kroz razgovor prepoznajemo obrasce koji otežavaju suradnju,
usklađujemo očekivanja i gradimo jasnije dogovore
koje je moguće primijeniti u svakodnevnom životu.

Roditelji ne trebaju razmišljati jednako o svemu.

Radimo na tome da roditelji, kao tim, zajedno stvaraju okruženje
u kojem dijete osjeća da se može osloniti na stabilne odrasle.

I tada može svoju energiju usmjeriti na ono što je najvažnije: sigurno odrastanje.