Svako dijete uči, razvija se i napreduje svojim tempom.

Nekoj djeci za određene vještine treba više vremena, više ponavljanja i više podrške.
To ne znači da ne mogu napredovati. Samo znači da njihov put izgleda drugačije.

Dijete ne treba biti kao netko drugi.

Korak po korak, treba razvijati vještine koje će mu pomoći da se osjeća sigurnije,
samostalnije i uspješnije u svakodnevnom životu.

Djeca se ne razvijaju istom brzinom niti na isti način.

Nekima će za usvajanje novih znanja, komunikacijskih
ili praktičnih vještina trebati više vremena i više ponavljanja.

Vrijeme nije prepreka razvoju jer prati razvojni put koji traži
podršku prilagođenu upravo tom djetetu.

Nitko se ne rodi sa svim vještinama koje su potrebne za svakodnevni život.

Kod djece s intelektualnim teškoćama mnoge se vještine razvijaju postupno,
kroz iskustvo, jasnu strukturu i osjećaj sigurnosti.

Svaki novi uspjeh gradi temelje za sljedeći.

Djeca vrlo brzo osjete kada ih se promatra kroz ono što ne mogu.

Ali jednako tako osjete kada netko prepoznaje ono što mogu
i potiče ih da naprave sljedeći korak.

Takva podrška gradi sigurnost, motivaciju i osjećaj vlastite vrijednosti.

Djeci nije najvažnije biti najbolji.

Važno im je da mogu sudjelovati.

Da mogu nešto napraviti sami.

Da osjete kako pripadaju obitelji, školi, igri, prijateljima i svakodnevnim situacijama.

Upravo ti mali trenuci samostalnosti često najviše grade samopouzdanje.

Društvo često uspjeh mjeri brzinom i rezultatima.

Ali razvoj nije utrka.

Ponekad najveći uspjeh nije nova ocjena ili diploma.

Prvi samostalno obavljen zadatak, prvi odlazak u trgovinu ili prvi put kada dijete
s povjerenjem kaže: “Ja mogu.” uspjesi su koji su jednako vrijedni.

Edukacijsko-rehabilitacijski rad polazi od djeteta, njegovih mogućnosti, potreba i načina na koji uči.

Kroz individualizirane aktivnosti razvijamo komunikacijske, socijalne i praktične vještine koje djetetu pomažu da bude što samostalnije u svakodnevnom životu.

Istovremeno pružamo podršku roditeljima kako bi zajedno stvarali okruženje u kojem dijete može učiti, razvijati se i osjećati sigurno.

Ne mjerimo napredak usporedbom s drugima.

Mjerimo ga svakim novim korakom koji djetetu otvara više mogućnosti, više samostalnosti i više povjerenja u vlastite sposobnosti.