ADHD (teškoće pažnje, samoregulacije i impulzivnost)

Kao da ga ništa ne može zadržati na jednom mjestu.

UMJESTO

stalnog slušanja da je "nemirno" ili "nepažljivo"

PREMA

razumijevanju kako njegovo funkcioniranje zapravo izgleda

Možda ste već mnogo puta čuli da je vaše dijete “nemirno“, “rastreseno” ili da se jednostavno “ne potrudi dovoljno“.

A vi znate da nije baš tako jednostavno.

Vidite koliko se trudi. Vidite koliko ga iscrpljuje ono što drugoj djeci izgleda lako.

Teškoće s pažnjom, impulzivnošću i samoregulacijom nisu pitanje odgoja ili volje. One traže razumijevanje, jasnu strukturu i podršku prilagođenu načinu na koji vaše dijete funkcionira.

BIOLOŠKA ISTINA: Mozak koji radi drugačijim tempom

Djeca s ADHD-om ne obrađuju informacije na isti način kao njihovi vršnjaci.

Održavanje pažnje, organizacija zadataka ili zaustavljanje impulzivne reakcije mogu zahtijevati puno više truda nego što se izvana vidi.

Nije to neposluh, već drugačiji način funkcioniranja koji traži drugačije alate.

PSIHOLOŠKA ISTINA: Svakodnevni neuspjesi ostavljaju trag

Kad dijete često čuje da je zaboravno, neuredno ili da ne sluša, s vremenom to može početi vjerovati.

I to ne zato što je istina, nego je to poruka koju sluša svaki dan.

Zato podrška nije važna samo za školski uspjeh,
već i za sliku koju dijete gradi o sebi
.

EMOCIONALNA ISTINA: Iza impulzivne reakcije često stoji preplavljenost

Djeca ne reagiraju impulzivno zato što žele stvarati probleme.

Često reagiraju zato što emocije dođu brže nego što ih stignu razumjeti ili izraziti.

Kad nauče prepoznati što im se događa, lakše razvijaju i sposobnost da drugačije reagiraju.

EGZISTENCIJALNA ISTINA: Svako dijete želi osjećaj da može uspjeti

Bez obzira na teškoće, djeca žele isto što i svi mi.

Da ih netko razumije.

Da osjete da mogu.

Da uspjeh bude iskustvo koje mogu ponavljati.

Kad se podrška prilagodi djetetu, raste i njegovo povjerenje u vlastite sposobnosti.

KULTUROLOŠKA ISTINA: Škola je građena za prosjek. Djeca nisu.

Od djece se često očekuje da uče, prate nastavu i organiziraju se na isti način.

Ali ne razvijaju se sva djeca istim tempom niti na isti način.

Kad pokušavamo svako dijete uklopiti u isti model, lako zaboravimo da različiti načini učenja nisu pogrešni.

Samo traže drugačiji pristup.

Kako edukacijsko-rehabilitacijski rad pomaže?

Cilj nije promijeniti dijete.

Cilj je razumjeti kako ono uči, razmišlja i reagira.

Kroz edukacijsko-rehabilitacijski rad zajedno razvijamo strategije koje djetetu olakšavaju svakodnevne situacije, od škole i učenja do organizacije, emocija i odnosa s drugima.

Istovremeno uključujemo i roditelje jer dijete najviše napreduje kada ima jasnu i dosljednu podršku u svim okruženjima.

Korak po korak, dijete ne razvija samo nove vještine.

Razvija i ono što mu je možda najpotrebnije, a to je osjećaj da može uspjeti.