Zašto se uvijek nađemo na istom mjestu
Većina ljudi ne dolazi na savjetovanje jer ne razumije svoj život.
Dolaze jer ga razumiju i predobro, ali unatoč tome suočavaju se s ponavljanjem istih obrazaca.
Prepoznajemo u svojim životima iste situacije, iste odnose, iste reakcije koje se ponavljaju gotovo refleksno, bez obzira koliko smo si puta obećali da ćemo idući put reagirati drugačije.
Kao da znamo kako će završiti, ali ipak se zateknemo u istim obrascima.
Ono što nas najviše boli nije sam neuspjeh, nego njegova predvidljivost.
Osjećaj da se, bez obzira na trud, opet nađemo na istom mjestu bez jasnog rješenja.
Ta petlja u kojoj se vrtimo je krug frustracija.
Tijelo reagira prije nego što um stigne razmisliti.
Napetost, povlačenje, ljutnja, sram, kontrola, ugađanje…
To je krug frustracija.
A da bismo iz njega počeli izlaziti, moramo najprije razumjeti što ga pokreće.
Ulazak u krug frustracija
Ostanak u krugu frustracija
Izlazak iz kruga frustracija
Ulazak u krug frustracija
„Nešto me… uzruja.“
Nekad je to rečenica. Pogled. Ton glasa.
I odjednom se dogodi.
Reagiramo prije nego što stignemo razmisliti.
Isti okidači, iste reakcije.
Ne zato što želimo, nego zato što se isto dogodilo već mnogo puta.
Ono što ne primijetimo je da ti okidači nisu povezani sa sadašnjim trenutkom.
Oni su ostatak naše prošlosti, a pojavili su se u trenucima kada su nam bili potrebni kao način prilagodbe.
Kao djeca nismo imali luksuz izbora.
Prilagodba je bila cijena pripadanja. Udovoljavanje cijena ljubavi. Kontrola cijena mira i sigurnosti.
Problem nije u tome što smo te strategije razvili, nego što ih sada primjenjujemo i u situacijama kada nam više ne služe.
I tako, neprimjetno, ulazimo u naš krug frustracija.
Ostanak u krugu frustracija
„Kao da se vrtim u krug.”
Uskoro počnemo primjećivati uzorak.
Iste misli. Isti osjećaji. Isti ishodi. Isti loš osjećaj na kraju.
Pokušavamo raditi na sebi, razmišljati racionalnije, birati riječi, kontrolirati se.
No, svaki pokušaj nas vraća na isto mjesto, jer krećemo iz iste nesvjesne reakcije.
Što se više trudimo, to se više vrtimo jer trud dolazi iz istog mjesta kao i problem koji ga je pokrenuo.
U toj fazi ljudi su često kritični prema sebi.
Zaključuju da je problem u njima.
U njihovoj osobnosti, slabosti, neodlučnosti ili osjetljivosti.
Ili u okolini koja im stalno servira iste probleme: loši partneri, roditelji, djeca, prijatelji, šefovi.
Zato kao vlak upadamo u iste tračnice, a ne vidimo kako skrenuti s njih.
Negdje između ponavljanja, pojavi se pitanje.
Kako se stalno vraćam na isto?
Izlazak iz kruga frustracija
„Osjećam da mogu drugačije.”
Izlazak iz kruga frustracija ne događa se ni naglo ni spektakularno.
Više je kao postupna promjena perspektive.
Počinje primjećivanjem i razumijevanjem uzorka koji se ponavlja.
U Nestu krećemo od jednostavne, ali često zanemarene pretpostavke – da naše reakcije imaju smisao u kontekstu života u kojem su nastale.
Kada počnemo razumijevati što nas pokreće, kako se aktivira naš unutarnji refleks i zašto je taj obrazac nekada bio nužan, odnos prema sebi se mijenja.
Krug frustracija prestaje biti nešto protiv čega se borimo i postaje nešto što možemo promatrati i razumjeti s većom sigurnošću.
Tako stvaramo mali prostor između okidača i reakcije.
To nije prostor savršenih odluka, nego prostor svjesnog izbora.
Prostor u kojem više nismo vođeni refleksom.
Ne izlazimo iz kruga frustracija da bismo postali netko drugi, nego da bi prestali ponavljati stare priče u novim okolnostima.
To ne znači prestati osjećati strah, tugu, sumnju ili umor.
Znači razviti drugačiji odnos prema njima.
Razviti odnos prema sebi u kojem ne moramo živjeti u stalnom unutarnjem sukobu.
Bilo da dolazimo zbog anksioznosti, depresije, iscrpljenosti, roditeljskih dilema, gubitka ili osjećaja da nam život stoji na mjestu; krug frustracija uvijek ima isti oblik.
A izlazak iz njega započinje razumijevanjem.
